Žene, mir i sigurnost

„ŽENE, MIR I SIGURNOST“

ISTRAŽIVANJE STAVOVA ŽENA O POIMOVANJU MIRA I SIGURNOSTI

NA PODRUČJU OPĆINA SREBRENICA, BRATUNAC, LUKAVAC I KALESIJA

Istraživanje „Žene, mir i sigurnost“ je nastalo u okviru Projekta „Integracija principa rodne ravnopravnosti u lokalnim zajednicama“ koji je, uz finansijsku podršku UN Women, od 2012. godine implementiran u partnerstvu Udruženja građana „Forum žena“ Bratunac i Udruženja „HO HORIZONTI“ Tuzla na područjima dvije opštine u Republici Srpskoj (Srebrenica i Bratunac) i dvije opštine u Federaciji BiH (Lukavac i Kalesija). Cilj projekta je da potpomogne realizaciju ciljeva i preporuka iz Akcionog plana za implementaciju UNSCR 1325 u Bosni i Hercegovini 2010.-2013. godine, odnosno povećano učešće žena na mjestima donošenja odluka na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini.

S obzirom da je projekat usmjeren da identifikuje i odgovori na potrebe žena u ruralnim sredinama, jedna od aktivnosti projekta je istraživanje stavova žena o pitanjima mira i sigurnosti. Istraživanje na uzorku od 400 žena je ukazalo na položaj žena u opštinama Srebrenica, Bratunac, Lukavac i Kalesija u pogledu mira i sigurnosti, te pružilo uvid u probleme ženskog stanovništva iz ruralnih oblasti koje se tiču pristupa zdravstvenim i psihosocijalnim službama, reproduktivnog zdravlja, zaštite od nasilja u porodici, itd.

Anketirane su punoljetne žene, i to 46,5% u dobi od 18-35 godina, i 53,5% u dobi od 36-70 godina, od kojih 70,75% živi u bračnoj zajednici, 13,75% ispitanica nisu udate, 3% su razvedene i 11,75% su udovice.

Analizom domaćinstava došlo se do saznanja da je u ruralnim sredinama još uvijek prisutna tendencija da se živi u višečlanim zajednicama, a u 42% domaćinstava radi samo jedna osoba. Čak 51% ispitanica se izdržava zahvaljujući sezonskim poslovima, što se posebno odnosi na područje Srebrenice i Bratunca. Samo 20,75% ispitanica je navelo da imaju dovoljno sredstava za život.

Za potrebe istraživanja kao osnovne usluge identifikovana je dostupnost stanovništva javnom prevozu, ispravnoj vodi za piće i medicinskim uslugama. Analizom je utvrđeno da skoro polovica posmatranog stanovništva nema dostupne niti osnovne usluge koje su neophodne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba.

S obzirom da se radi o ruralnim sredinama, ne iznenađuje podatak da 74% ispitanica živi u vlastitoj kući, ali samo ¼ ispitanica uživa imovinsku sigurnost, odnosno ima imovinu na svoje ime.

Istraživanje je pokazalo da su žene veoma loše informirane o načinima donošenja odluka u njihovim mjesnim zajednicama, kao i da su veoma neaktivne generalno. Naime, 71,5% ispitanica ne zna ko donosi odluke o važnim pitanjima u njihovoj mjesnoj zajednici, a samo 6,25% ispitanica je učestvovalo u radu mjesne zajednice.

Na pitanje da li se osjećate sigurno u vašoj zajednici, 61,25% ispitanica je odgovorilo potvrdno. Među 38,75% ispitanica koje su odgovorile da se ne osjećaju sigurno, 17,14% je kao razlog navelo ekonomsku nesigurnost, 15,57% veliki broj pasa lutalica, 17,14% nepostojanje ulične rasvjete, a 36% porast kriminala.

Ispitanice su predložile sljedeće mjere za poboljšanje sigurnosti u njihovoj zajednici: veća zaštita javnog reda i mira (42,31%), veća mogućnost zapošljavanja (23,72%), te ulična rasvjeta (19,87%).

Prema ispitanicama, pojam mira za njih u najvećem broju (43,75%) predstavlja obezbjeđenje osnovnih životnih potreba. Pod pojmom sigurnost, ispitanice u procentu od 62,5% misle na ekonomsku sigurnost, dok je 26% ispitanica navelo da to za njih predstavlja slobodu kretanja i govora, a 11,5% ispitanica je navelo bezbjednost.

Iako je Bosna i Hercegovina pretežno ruralna zemlja i skoro polovina stanovništva živi na selu, a upravo su žene vitalni faktor demografskog oživljavanja ruralnih područja, iz analize je evidentno da one i dalje žive u veoma lošim uslovima, informativno i ekonomski veoma izolovane sa gotovo nikakvim mogućnostima u kreiranju lokalnih politika. Sve ovo je veoma poražavajuće jer ukoliko se ne sagledaju stvarne potrebe ovog stanovništva niti jedna strategija i/ili akcioni plan neće se moći u potpunosti realizovati.

Sve ovo ukazuje na neophodnost, prvenstveno, unapređenja standarda i uslova života u seoskim sredinama, što se može postići samo aktivnijim učešćem ruralnog stanovništva u procesima donošenja odluka.